32. sjednica OV Žepče: Niža cijena vode za pravne subjekte

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna


Prva točka dnevnoga reda današnje sjednice bilo je Izvješće o radu OV Žepče za period VII-XII 2019.godine  kojeg su vijećnici usvojili zajedno s prijedlozima budućeg rada. Usvojen je  zaključak  da krajem tekućeg mjeseca prestaje s radom aktivnost Vijećničkog sata, a u budućem periodu vijećnici će, u cilju bolje komunikacije s građanima, posjetiti sve mjesne zajednice kako bi na terenu razgovarali  i ostvarili bolju komunikaciju sa svim građanima općine Žepče.



Kada je u pitanju druga točka dnevnoga reda, prijedlog programa rada OV Žepče za 2020.godinu, rečeno je da su svi pristigli prijedlozi u pisanoj formi uvaženi i uvršteni u program rada OV za 2020 godinu.  Kod ove točke dnevnoga reda vijećnici nisu bili usuglašeni po pitanju  Jedinstvenog  izvješća o radu škola  kojeg će raditi Služba i slati prema OV, a čiji je zaključak usvojen na jednoj od proteklih sjednica. Ovo izvješće izazvao je različita mišljenja  vijećnika. Vijećnici SDA bili su mišljenja da treba ostati dosadašnja praksa da sve škole podnose izvješća o radu pred vijećnicima.  Nakon desetominutne stanke postignut je dogovor i zaključak da Služba za opću upravu i društvene djelatnosti u suradnji s direktorima i pedagoškom službom  zajednički urade i osmisle  formu i sadržaj izvješća  koje će biti upućeo vijećnicima na razmatranje i usvajanje.




Informaciju  o stanju sigurnosti osoba i imovine vijećnici su primili k znanju i pohvalili rad umirovljenog načelnika PU Žepče Vladimira Jozinovića a novom načelniku Vinku Grliću poželjeli dobar i uspješan rad,  posebice angažiranost kada je u pitanju problem popunjavanja policijskih kadrova u PU Žepče i aktivnosti na smanjenju stope kriminaliteta u općini Žepče.


Prijedlog Odluke o Osnovnoj školi,  trebala je biti četvrta točka dnevnog reda o kojoj su vijećnici trebali raspravljati i dati svoje mišljenje. Odlukom predlagača načelnika općine Žepče Mate Zovke , povučena je s Dnevnog reda i vraćena je na doradu, a o  istoj će se raspravljati na jednoj od narednih sjednica OV Žepče.


U okviru pete točke dnevnoga reda, Prijedlog Odluke o utvrđivanju cijena vode po MEG projektu, vijećnici su upoznati s metodologijom formiranja cijene vode.

Vijećnici su danas usvojili tkz model broj dva po kojem cijena   vode za domaćinstva ostaje ista, a za pravne subjekte je smanjena, umjesto što su do sada plaćali 2,80 KM  ubuduće će plaćati 2,40 KM s uračunatim PDV-eo. Uz usvojeni model broj dva donesen je i zaključak  da će ubuduće održavanje vodne mreže i vodomjera snositi svi potrošači podjednako.

Do kraja sjednice usvojene su sve preostale točke Dnevnoga reda

Župa Osova: 22. obljetnica smrti fra Vijeke Ćurića

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

U petak, 31. siječnja u župi Osova bit će obilježena 22. Obljetnica smrti, sina ove župne zajednice, misionara Fra Vjeke Ćurića.
Svečanu sv. Misu u 11.00 predvodit će fra Vjeko Tomić župnik u Novom Šeheru.


Fra Vjeko Ćurić (26. IV. 1957. ‒ 31. I. 1998.)

Fra Vjeko, punim imenom Vjekoslav, rodio se u obitelji Ćurića 26. travnja 1957. godine od oca Petra i majke Ane, rođena Jurić. Dva dana kasnije krstio ga je tadašnji osovski župnik fra Vjekoslav Šunjić, po kome je fra Vjeko i dobio ime. Kada je krenuo u osnovnu školu odmah se uključio u ministrantski zbor i vezao se uz crkvu. Promatrajući fotografije iz njegovih ministrantskih dana svi ga se sjećaju kao vedrog i uvijek nasmijanog dječaka, koji je uvijek donosio radost u društvu.

Nakon osnovne škole otišao je u sjemenište, poslije kojeg je 15. srpnja 1976. stupio u novicijat. Godinu novicijata proveo je u franjevačkom samostanu u Visokom. Nakon godine novicijata nastavlja razvijati svoj franjevački duh i upisuje se na Franjevačku teologiju u Sarajevu. Za vrijeme studija redovno je polagao ispite da bi ljetno ferije mogao imati slobodno te tako pomoći svom ocu u gradnji kuće i obradi zemlje. Studirajući teologiju u njemu se javila želja da postane misionar, da ide u svijet drugima naviještati Krista i njegovu Radosnu vijest, onima do kojih još nije stigla, a bili su je potrebni. Svečane zavjete položio je 8. svibnja 1982. Tjedan dana poslije primio je red đakonata, a 21. lipnja 1982. zaređen je za svećenika. Ubrzo nakon toga slijedila je i njegova mlada misa, nakon koje se odmah uputio u Pariz na pripreme za misije u Africi.


U Parizu je proveo godinu dana na usavršavanju, učeći jezik, geografiju, kulturu i običaje Afrike. Godine 1983. zaputio se u Afriku u projekt "Afrika nas zove", koji je imao za program širenje kršćanske poruke siromašnim narodima koji žive južno od ekvatora. Fra Vjeko je tako ostvario svoj san da postane misionarom. Stigao je u šarenu Ruandu, o kojoj je govorio da je najsličnija Bosni, bregovita, čak sa sličnom klimom, ali veoma siromašna i opterećena starim napetostima između dvaju plemena Tutsija i Hutua.

U svom pomaganju onima radi kojih je došao i kojima je poslan bio je svestran, pun energije i misionarskog žara. Želio je što prije i što bolje pomoći vjernicima u toj siromašnoj zemlji. Do rata, koji je sve poremetio, fra Vjeko je imao velike planove što bi sve trebalo uraditi kako bi olakšao život svojim "garonjama", koji su ga prihvatili kao jednoga od svojih. Zahvaljujući brojnim prijateljima iz Njemačke, Kanada i Italije mogao je izgraditi mnogo toga.

Uz sve graditeljske poslove fra Vjeko se ponajviše posvetio svom pastoralnom radu da drugima posvjedoči i približi Krista. U svom svećeničkom pozivu posvetio se i odgoju mladih franjevačkih pripravnika. I kad se nakon Papina posjeta Ruandi očekivalo da će sve krenuti nabolje, da će Katolička crkva u Ruandi ostvariti ono što je planirala i narod osloboditi od mržnje i međuplemenske netrpeljivosti, dogodio se obrat. Umjesto mira i blagostanja počeo je brutalni rat.

I kad je zlo započelo svoj ples u Ruandi, kada su počela ubijanja u Kivumu, narod se za pomoć obratio svom pastiru fra Vjeki, koji je za vrijeme genocida ostao i tako zadobio još veće simpatije lokalnog stanovništva. Ostao je s narodom Kivuma za vrijeme najgorih iskustava u njihovom životu te se brinuo da ima pomogne pružajući im praktičnu i medicinsku pomoć, a mnogima je pomogao i da izađu iz Ruande. Brinuo se za izbjeglice smještajući ih u crkve i hraneći ih do okončanja ratnih sukoba. Budući da je bio vrlo snalažljiv i dobro poznavao jezik nije imao nikakvih problema u pregovaranju sa zaraćenim stranama. Često je putovao po Ruandi i spašavao sve kojima su spas i pomoć trebali, ne gledajući plemenske razlike.

Vodila ga je i nosila njegova snalažljivost i vjera, hrabrost, plemenitost i neizmjerna ljubav prema ruandskom narodu. To ga je držalo da kroz to vrijeme učini mnoštvo dobrih djela. Svojom požrtvovnošću i osobnim zalaganjem spasio je mnoge živote te tako stekao ime "Otac hrabrosti", a najviše ga je boljelo kad bi među licima ubojica ugledao lica svojih župljana.

Nakon rata trebalo je nastupiti razdoblje mira. Trebalo je da se zaborave pokolji i rane i da sve krene iznova. Fra Vjeko se posebno angažirao i sa svim žarom dao na rad. Preko svojih poznanika i prijatelja diljem Zapada krenuo je u obnovu zemlje. U svom radu, usprkos katastrofalnoj situaciji, nije nikad posustajao, nego je njegov elan postajao veći s porastom poteškoća koje su ga pratile.

Nakon obnove svoje župe krenuo je i u obnovu drugih župa na području svoje biskupije. Pokušao je ponajprije pomoći narodu da se psihički i moralno oporavi od strašnih ratnih događanja, pripremajući duhovne obnove, molitvene dana i pokornička bogoslužja. Tek nakon duhovne obnove dao se na materijalnu obnovu, na izgradnju porušenih kuća, jer je bio uvjeren da, sve dokle postoji i jedna srušena obiteljska kuća, neće biti moguće iskorijeniti mržnju i želju za osvetom iz srca ljudi koji su pretrpjeli zlo i nepravdu.


Nabavljajući materijal za obnovu kuća izradio je i plan za obnovu koji se ubrzo počeo ostvarivati. Okupio je grupe mladih ljudi koji su počeli djelovati na terenu, voditi radove, pomagati ljudima. Od svih je tražio da se međusobno pomažu pri obnovi porušenih kuća.

I kad se čini da je sve prošlo i da sve ide nabolje, nađu se ljudi koji su puni mržnje i kojima smeta što je jednom strancu stalo do njihove zemlje, koji želi i hoće svima pomoći. Fra Vjeko je i sam znao da smeta jer je puno vidio i znao i život mu je zato bio u opasnosti. Bilo je samo pitanje vremena kada će na njega biti pokušan atentat. Prvi pokušaj dogodio se 20. travnja 1996. u večernjim satima ispred župne kuće, ali je fra Vjeko uspio nadmudriti atentatore i pobjeći.

No, napadači se neće zaustaviti samo na ovom neuspjelom pokušaju, nego će i dalje čekati priliku da ostvare svoj cilj. To se dogodilo 31. siječnja 1998. u glavnom gradu Ruande, Kigaliju. Ubojica je bio s njim u autu i kad su stigli do crkvice u glavnom gradu, ubojica je u njega ispalio osam hitaca iz pištolja. Ubojica još uvijek nije pronađen, a vjerojatno se nikad neće ni pronaći.

Fra Vjekin sprovod održan je 3. veljače 1998. u Kivumu. Tijelo mu je položeno u crkvi koju je izgradio sa svojim vjernicima, u zemlji koju je volio i među narodom kojemu je zdušno služio. Posljednji ispraćaj trajao je četiri sata i došli su mnogi iz raznih krajeva Ruande da se oproste od njega. Sprovod s misom vodio je apostolski nuncij u Ruandi i Vjekin osobni prijatelj nadbiskup Julius Janusz, uz sedam ruandskih biskupa, 160 svećenika, nekoliko stotina redovnika i redovnica te nebrojeno mnoštvo vjernika.

Humanitarna akcija: Donatorska večer za Luciju Filipović

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna

Donatorska večer za djevojčicu Luciju Filipović  održat će se 05. veljače  2020. godine  u caffe baru Libertas u Žepču s početkom u 18:00 sati.

Cilj ovog  humanitarnog druženja je prikupljanje novčanih sredstava za liječenje djevojčice  Lucije Filipović  koja od rođenja boluje od Cerebralne Paralize- diskinetski tip.

Lucija je u studenom u Zagrebu na poliklinici Glavić završila prvi ciklus rehabilitacije u trajanju od 12 tjedana na koje je dobro reagira, ali zbog jako visoke cijene istih njihov nastavak bi uskoro mogao postati neostvarena želja za Luciju i njezine roditelje.

Preporuka liječnika je nastaviti s istim vidom terapije, jer neurorehabilitacija i robotika nudi priliku da se Lucija što više oporavi i po prvi puta samostalno prohoda.

Lucijini roditelji ne mogu si priuštiti nastavak skupih terapija koje su za njihovu djevojčicu neophodne.

 Zbog toga se pozivaju svi ljudi dobre volje koji žele pomoći petogodišnjoj Luciji i njenim roditeljima da svojom nazočnošću i donacijama uveličaju i podrže donatorsku večer za Luciju.

"Za Vas smo pripremili : humanitarnu aukciju umjetničkih slika,  bogat švedski stol, glazbeni i zabavni program, tombolu za donatore i sve potpuno besplatno.

Od Vas očekujemo da svoje novčane donacije ostavite u zato predviđenu kutiju za vrijeme večere i budete dio ove pozitivne priče koja će okupiti ljude iz Žepča i okolice.


"Otvorite svoja srca  i podržite hrabru lavicu da uspije  napraviti svoj prvi samostalni korak u život i  svom ozdravljenju"

 

Zajedno za Luciju Filipović!

Napredak u Žepču predstavio kulturu Boke kotorske

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Hrvatsko kulturno društvo Napredak Žepče u petak je u Domu kulture u Žepču organiziralo predstavljanje knjige prof. dr. Vande Babić “Boka kotorska, zaljev svetaca i hrvatske kulture”.

O knjizi su govorili Božo Vodopija, novinar HRT-a i bivši generalni konzul Republike Hrvatske u Kotoru, Miroslav Landeka, dopredsjednik HKD Napredak i sama autorica prof. dr. sc. Vanda Babić.

Knjiga “Boka kotorska, zaljev svetaca i hrvatske kulture” svojevrsni je brevijar svakom Hrvatu Boke, kako onom koji je ostao na svom ognjištu tako i onom koji ga je morao ostaviti. Ona je na neki način i udžbenik vodičima u Crnoj Gori i kao takav naći će put ka Zavodu za udžbenike u CG, ali je i putokaz svima koji hodočaste u Zaljev svetaca. On je napisan kako bi se povijesne činjenice sačuvale, otrgle zaboravu, ali i prešućivanju ili iskrivljavanju.



Autorica Vanda Babić, redovita je profesorica Sveučilišta u Zadru, koja kroz svoj znanstveni i kulturni rad promiče hrvatski kod rodne joj Boke, ali i među prožimanja hrvatsko-crnogorske kulture i književnosti. U trećem mandatu je dopredsjednica HKD Napredak Zadar.

Predstavljanjem ove vrijedne knjige koja govori o kulturi Hrvata na prostoru Boke autohtnom prostoru hrvatske kulture baš u Žepču, u Bosni još jednom autohtonom hrvatskom  prostoru želi se poslati poruka o neizbrisivom tragu koji ostavljaju Hrvati na prostoru svoga življenja.



Božo Vodopija je naglasio važnost ove knjige u njezinu sažimanju najvažnijih kulturoloških činjenica u „ izvrsno napisanu knjigu koju treba imati u svome domu svatko tko cijeni kulturu, umjetnost i Boku kao onu koja u sebi sažima sve te vrijednosti

Miroslav Landeka iznoseći svoj doživljaj same knjige ali i odnosa Boke i Napretka, te svih prostora na kojima Hrvati žive kazao je – Nakon svega možemo zaključiti kako nas Napredak okuplja, a Boka spaja. Boka kotorska, zaljev svetaca i hrvatske kulture je dobra knjiga i prava čarolija koja putuje iz ruke u ruku i u njoj prepoznajemo ljubav prema rodnom mjestu odnosno otkrivamo nepoznato o Boki tom jedinstvenom prostoru na Mediteranu koji nam donosi važnu kulturnu baštinu i našu povijest.

Sama autorica Vanda Babić istaknula je kako se u knjizi o kojoj su večeras govorili predstavljači nalazi hrvatski kod Boke i to ne kao pogrda ili razdor nego kao činjenica, pohvala, kao nešto što spaja i gradi. Posebno je važno u ovom trenutku isticati dvije stvari, autohtonu hrvatsku baštinu Boke, Hrvata Boke i državotvornu, europsku Crnu Goru koja baš sad odolijeva nadam se zadnjim pokušajima velikosrpske politike da je uvuče u nešto i negdje gdje ne pripada.

 

Poveznicu Boke i Središnje Bosne  pronašla je liku sv. Leopolda Mandića koji je rodom iz Boke, a čije svetište se nalazi u obližnjem Maglaju pa je kazala – On je nit vezilja, žila kucavica između Zaljeva svetaca i Središnje Bosne koja stoljećima povezuje autohtona područja, a to radi i Napredak. Povezuje svoje, plete, snaži hrvatski duh potpuno uvažavajući druge i drugačije.

Ovim predstavljanjem knjige Napredak u Žepču započinje 2020. godinu u kojoj nas očekuje iznimno bogat i zanimljiv program promicanja hrvatske kulture, potpore mladima u obrazovanju i povezivanju dobrih ljudi gdje god djeluje Napredak.

Sutra 32. sjednica Općinskog vijeća Žepče

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

U utorak, 28.siječnja  s početkom u 10,00 sati  u Sali Doma kulture Žepče  održat će se 32. Sjednica Općinskog vijeća sa sljedećim

DNEVNIM REDOM

1. Izvješće o radu OV Žepče za period VII-XII 2019.godine
2. Prijedlog programa rada OV Žepče za 2020.godinu
3. Informacija o stanju sigurnosti osoba i imovine
4. Prijedlog Odluke o Osnovnoj školi
5. Prijedlog Odluke o utvrđivanju cijena vode po MEG projektu
6. Prijedlog Odluke o izradi Programa kapitalnih investicija
7. Prijedlog Odluke o pretpostavkama, načelima i načinu izrade PKI 2020-2024
8. Prijedlog Odluke o načinu i proceduri ažuriranja PKI Općine Žepče
9. Izvještaj o radu komisije za procjenu prometne vrijednosti nekretnina za 2019.godinu
10. Prijedlog Odluke o usvajanju parcijalne izmjene Regulacionog plana Begov Han po zahtjevu MIZ Žepče

 

                                                                                                                               Predsjedavajući OV Žepče, Muhamed Jusufović

Svijet obilježava 75 godina oslobođenja preživjelih logoraša iz Auschwitza

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Glas preživjelih iz holokausta čut će se danas iz bivšeg nacističkog logora Auschwitza, točno 75 godina nakon što su ga oslobodile sovjetske snage, u nadi da će upozorenja iz njihova tragičnog iskustva doprijeti do onih koji odlučuju o sudbini svijeta.

"Oni se nadaju da će cijeli svijet komemorirati žrtve zajedno s njima, da će čelnici koji odlučuju o našoj sudbini danas i u budućnosti pažljivo poslušati upozorenja koje proizlaze iz njihove tragične sudbine", rekao je direktor Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau Piotr M. A. Cywiński uoči godišnjice.

"Svrha ove obljetnice je probuditi savjest, preuzeti odgovornost ukorijenjenu u sjećanju", dodao je Cywiński.

Preživjeli su danas starci i sve ih je manje.

Oko 1500 nekadašnjih zatvorenika sudjelovalo je na obilježavanju 60. godišnjice oslobođenja Auschwitza 2005., a prije pet godina, na 70. godišnjici, bilo ih je tristotinjak.

Ove godine na komemoraciji u Oswiecimu u južnoj Poljskoj očekuje ih se dvjestotinjak. Na Vratima smrti, platformi za istovar iz vagona na željezničkom ulazu u Birkenauu, odat će počast onima koji nacističku brutalnosti nisu preživjeli.

Koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau u kojem su nacisti tijekom Drugoga svjetskog rata ubili više od milijun i sto tisuća ljudi, od kojih najveći broj Židova, simbol je genocida, holokausta i zla.

Židovi, ratni zarobljenici, Poljaci, Romi i pripadnici drugih manjina umirali su plinskim komorama, od gladi, bolesti i prisilnog rada.

Opća skupština UN-a usvojila je 2005. godine rezoluciju kojom se 27. siječnja obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta jer su toga dana 1945. savezničke snage oslobodile preostalih 7500 zatočenika.

Ovogodišnjoj komemoraciji nazočit će službena izaslanstva iz 50 zemalja, među kojima dvadesetak čelnika država ili vlada, te predstavnici međunarodnih organizacija. Njima će se obratiti poljski predsjednik Andrzej Duda, počasni pokrovitelj događaja koji je odustao od odlaska na nedavni Svjetski forum o holokaustu u Jeruzalemu, uvrijeđen jer nije bilo predviđeno da bude među govornicima.

Auschwitz-Birkenau bio je najveći od njemačkih koncentracijskih logora i u kojem je najviše ljudi ubijeno. Jedini je očuvan kakav je bio kad su ga Nijemci napustili pred nadirućom Crvenom armijom.

Bio je dio goleme i nemilosrdne mreže koncentracijskih logora uspostavljenih u sklopu Hitlerova "konačnog rješenja" istrebljenja deset milijuna europskih Židova.

Auschwitz je osnovan 1940. u okupiranoj Poljskoj.

Prvotno namijenjen kao zatvor za Poljake protivne nacističkom režimu, postao je najveća tvornica smrti u Europi. Procjenjuje se da u logor ukupno deportirano 1,3 milijuna ljudi

Oko 900.000 Židova ubijeno je u plinskim komorama odmah po dolasku u logor, a njihova tijela spaljena su u krematoriju. Ostali su umirali od života u neljudskim uvjetima, izolirani od vanjskoga svijeta bodljikavom žicom. Koristilo ih se i za prisilni rad i medicinske eksperimente.

Nekoliko dana prije oslobođenja Nijemci su prisilili gotovo 60.000 iscrpljenih logoraša da krenu na zapad kako bi ih prebacili u druge koncentracijske logore. Procjenjuje se da je tijekom tog 'marša smrti' umrlo ili je ubijeno između 9000 i 15.000 ljudi, prenosi Hina.

Dnevnik.ba

Foto: Karate klub ''Viktoria ''Žepče bogatiji za dva nova karate majstora

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Proteklog vikenda u Sarajevu u Hotelu “Hollywood” održan je licencni i trenerski seminar tijekom kojeg je upriličeno  polaganje za majstorska karate zvanja Karate saveza FBiH.


Na seminaru su sudjelovali i treneri KK Viktoria Žepče,  Franc Jakić,  Mato Jakić  i  Anto Šošić,    koji su  ovom prilikom produžili  trenersku i ispitivačku licencu Karate saveza FBiH na dvije godine, dok je Ivan Šimić produžio trenersku licencu.


Članice kluba    Leonora Jakić, Matea Radić i Tea Pervan  dobile su  licence trenera asistenta.


Ivana Karimović i Mia Pervan na kraju seminara položile su ispit majstor karate crni pojas  I. DAN.


Bio je ovo uspješan vikend, a iz kluba se nadaju da će i naredni biti takav, naime članovi KK Viktoria Žepče narednog vikenda sudjeluju na Državnom prvenstvu za seniore  koje će se održati u Sarajevu, gdje će nastupiti Leonora Jakić, Mate Radić i Josipa Adžić u dvije kategorije,  kate pojedinačno i kate ekipno.

 

Kobe Bryant poginuo u helikopterskoj nesreći

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna


SVIJET sporta šokiran je nakon objave kako je jedan od najboljih američkih košarkaša svih vremena Kobe Bryant (41) poginuo u padu helikoptera u Calabasasu, gradu u američkoj saveznoj državi Kalifornija.

Kobe je putovao s još osam osoba u privatnom helikopteru koji se srušio, a nesreću nitko nije preživio. Tragičnu vijest službeno su potvrdile gradske vlasti Calabasasa. U helikopteru bila i njegova 13-godišnja kći Gianna.


Ranije se pisalo da je poginulo ukupno pet osoba, no onda je šerif LA okruga Alex Vallanueva na konferenciji za medije otkrio kako je poginulo devet osoba. Pilot i osam putnika.

Bryantova supruga Vanessa Bryant nije bila među putnicima, kao ni njegove kćeri Natalia, Bianca i Capri, a o čemu se ranije pisalo.


 Najbolji svih vremena


 Bryant je smatram jedinim od najboljih NBA košarkaša svih vremena.

 Cijelu svoju 20-godišnju karijeru je proveo u Los Angeles Lakersima osvojivši pet naslova NBA prvaka (2000, 2001, 2002, 2009, 2010), dva je puta bio MVP finala (2009, 2010), jednom MVP sezone (2008), čak je 17 puta biran za nastup na “All-Star” utakmici, a 11 puta je bio članom najbolje petorke sezone.

S američkom reprezentacijom osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, te četiri godine kasnije u Londonu.

Karijeru je završio u travnju 2016. godine, a odigrao je 1.346 utakmice i oborio niz rekorda. Sa 33.643 postignuta koša nalazi se na četvrtom mjestu ljestvice svih vremena, a ispred njega su samo Kareem Abdul-Jabbar (38.387), Karl Malone (36.928) i Lebron James (33.655). Upisao je i 7.047 skokova i 6.306 asistencija.

Direktno iz srednje škole...

Bryant je rođen u 23. kolovoza 1978. u Philadelphiji, a sa šest godine se preselio u Italiju gdje je njegov otac Joe Bryanta dobio košarkaši angažman. S trinaest godina Byrant se vratio u Sjedinjene Države, a košarku je počeo igrati u srednjoškolskoj momčadi "Lower Merion High School".

 Na NBA draftu 1996. izabran je kao 13. pick prve runde, a uzeli su ga Charlotte Hornetsi. Međutim, Los Angeles Lakersi su ponudili Hornetsima zamjenu ponudivši im Vladu Divca. Hornetsi su prihvatili ponudu, a Bryant je postao prvi bek koji je direktno iz srednje škole prešao u najjaču ligu na svijetu.

Potkategorije