Srijeda, Listopad 18, 2017

Uski banneri gore br 1

Radio Banner uski gore (2)

Radio 2

Žepče: Pismo majke djeteta s posebnim potrebama

Da je danas izrazito teško biti roditelj, to će nam reći svi oni koji imaju djecu. Od trenutka kada prvi put uzmu u naručje svoje novorođenče, pa sve dok ne napuste ovaj svijet, roditelji su ti koji strepe za svaki korak svog djeteta, te uvijek brinu za njega bez obzira koliko je dijete staro.

Briga i problema je milijun, a sad zamislite s kakvim se sve problemima susreću roditelji koji imaju djecu s posebnim potrebama! Što sve oni moraju učiniti da bi svom djetetu omogućili pristojan i dostojan život?

Ne, nećemo pisati o njihovim problemima, svakodnevnoj životnoj borbi i svemu onome s čime se suočavaju, nego ćemo jednostavno prenijeti pismo jedne majke koja je pisala u našu redakciju.

Kako sama kaže, ova majka djeteta s invaliditetom, samo želi zahvaliti određenim ljudima i institucijama koji su njoj i njezinoj obitelji pomogli da njihov trinaestogodišnji sin koji boluje od cerebralne paralize ima normalan život i da ide u školu sa svojim vršnjacima.

Pismo prenosimo u cijelosti ……

 

 

Poštovani,

Ja sam Ivanka Stanković iz Selišta kraj Žepča. Majka sam trinaestogodišnjeg dječaka Danijela koji boluje od cerebralne paralize. Danijel do sada nije uspio prohodati i vezan je za invalidska kolica.

Ovim putem ja i moja obitelj želimo se zahvaliti određenim ljudima koji su pomagali našem sinu u njegovom školovanju. Nama, kao roditeljima to znači sve na svijetu jer Danijel je društveno dijete koje uživa u komunikaciji sa drugim ljudima, kako s vršnjacima, tako i sa odraslim osobama . 

Pet godina je išao u Područni odjel Selište, a kada je trebao da krene u Centralnu školu Žepče u 6. razred, imala sam toliki strah da se neće uklopiti u redovni program, da će biti neshvaćen i slične stvari koje mogu najbolje shvatiti roditelji koji imaju djecu sa posebnim potrebama.

Međutim, naš strah se pokazao neopravdanim iz više razloga i to me je potaknulo da napišem ovo pismo i da se zahvalim velikom broju ljudi a to su:

-Načelnik općine Žepče Mato Zovko, na interesu i poticaju da se djetetu omogući prilaz u školu kao i materijalna potpora pri izgradnji bazena za terapijsko plivanje kod naše obiteljske kuće.

-Ravnatelju i Upravi škole, te pedagoškoj službi na organizaciji nastave i velikoj pomoći našem djetetu.

-Posebnu zahvalu želim iskazati nastavnicima koji svakodnevno rade u školskim klupama. To su divni ljudi koji Danijelu pomažu u skladu sa svojim mogućnostima, ističući njegove vrline i sposobnosti, motivirajući ga da on može ostvariti puno toga. Svaki dan mu je zanimljiv i veseli se odlasku u školu što je nama roditeljima najvažnije.

-Ministarstvu obrazovanja ZE-DO županije koje je Danijelu dodijelilo osobnog asistenta koji je njemu desna ruka tijekom boravka u školi.

-Djeci, njegovim vršnjacima koji su ga prihvatili i zaista su mu dobri prijatelji. On ih puno voli i puno mu znače u životu.

Ovim putem želim poručiti svim ljudima   da se lijepe stvari doista događaju i da ih treba javno reći, jer iako smo mala sredina imamo ljude velikoga srca oko sebe i zato hvala svima koji su nam pomogli na bilo koji način. Ovaj tekst bi roditeljima djece s posebnim potrebama trebao samo poručiti da se bore za svoju djecu, i koliko god djelovalo da tapkamo u mraku, postoji i svjetlo na kraju tunela.

HVALA!!