Četvrtak, Studeni 21, 2019

Uski banneri gore br 1

Radio Banner uski gore (2)

Radio 2

FOTO: Proslava Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Svečanim misnim slavljem kojeg je u koncelebraciji desetak svećenika i u nazočnosti brojnih vjernika predslavio mons. Pavo Jurišić župa i svetište Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju proslavili su 12. svibnja svog nebeskog zaštitnika.


Na početku misnog slavlja u svečanoj procesiji je na prigodni vanjski oltar donesena najznačajnija relikvija Sv. Leopolda koja se čuva izvan Padove, dio kosti svečeve desne ruke kojom je blagoslivljao vjernike i mirio ih s Bogom.


Maglajski župnik i čuvar svetišta vlč. Josip Jelić na početku misnog slavlja se zahvalio svim pristiglim vjernicima iz Žepačkog dekanata, usorskog kraja, osobito skupini iz župe Bežlja, vjernicima pristiglim iz drugih krajeva BiH i Hrvatske te okupljenim svećenicima na čelu s mons. dr. Pavom Jurišićem, arhiđakonom Gučogorskogarhiđakonata i profesorom na KBF-u u Sarajevu.


U prigodnoj propovijedi mons. Jurišić je istaknuo da je Četvrta uskrsna nedjelja i Nedjelja Dobrog Pastira, dan kada se u Crkvi diljem svijeta moli za duhovna zvanja. Istaknuo je da svetog Leopolda uvijek doživljavamo kao svoga jer je ponikao i odrastao u okrilju hrvatskog naroda, ali da je iznimno volio i narod u Padovi kojemu je služio sve do svoje smrti 1942. godine. Podsjetio je da svetac nije htio primiti talijansko državljanstvo koje su mu nudile talijanske fašističke vlasti jer se protivio fašističkoj okupaciji svoje domovine. Kažu da je tom prilikom uzviknuo „Ma ljudi, krv nije voda, ne može se tako prelijevati“.


Svetac iz Padova bio je niska rasta, neugledan tijelom, pa je zbog toga trpio i brojne uvrede, ali je on „primjer ostvarena života koji je pokazao kako se jednostavnim životom može doći do visina koje se ljudima često čine tako daleke i nedostižne.“ Iz poslušnosti prema Bogu, Božjoj volji, 40 godina je proveo u ispovjedaonici, često dnevno i od pet sati ujutro do ponoći. Mons. Jurišić je osobito naglasio da je u toj ispovjedaonici Sv. Leopold bio djelitelj Božjeg milosrđa. Nije imao tjelesnu ljepotu, ali mu je Gospodin podario duhovnu ljepotu i jednostavnost kojom je mnoge zalutale ovce vratio na put vjere. Njegovi biografi pišu o njemu da je bio i veliki isposnik: iz pokore je jeo vrlo malo, spavao nije više od pet sati, a sve do posljednjih godina svog života ispovijedao je u hladnoj ispovjedaonici.


Mons. Jurišić se u svojoj propovijedi osvrnuo i na kult tijela tako prisutan u današnjem vremenu gdje se pak malo tko usudi govoriti o ljepoti duše.
„Nije uputno pred Bogom prosuđivati čovjeka prema njegovu vanjskom izgledu… jer za svakog čovjeka je Isus podnio mučeničku smrt“, naglasio je i dodao da od toga pati i Crkva. Podsjetio je okupljene da je redovnički poglavar smjestio Sv. Leopolda, neugledna i niska stasa, u ispovjedaonicu, negdje sa strane, da ga nitko i ne vidi.


„A pitam se danas tko se još to spominje imena i veličine ovog mnogopoštovana oca poglavara, a o tom malom čovječuljku Leopoldu govori se po cijelom svijetu i njega nam se stavlja kao ogledalo da se u njemu ogledamo. Počelo se pričati o njemu još za njegova života», istaknuo je propovjednik i dodao: „On kaže ljudima jednostavno: Pred Bogom nema promašena života, On je Onaj koji liječi svaku ranu i koji svakoga čovjeka, ako je i zalutao, poziva da se na pravi put vrati… I ne samo po krvi, što je nama sunarodnjak, nego kao brižni duhovnik, ovaj svetac nam je postao duhovni srodnik jer smo svi mi na putu traženja istinskog praštanja i ljubavi. On je onaj koji nas upućuje na vrelo ljubavi. Osjećaš se teško u savjesti i nutrini, otiđi Bogu, a Bog te dočeka i kaže - 'Ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više'“.


Mons. Jurišić je pozvao vjernike da nasljeduju ovog sveca i da pokažu svoju ljubav posebno prema onim koji trebaju našu pomoć.


„Bogu treba dopustiti da djeluje u nama i u našim obiteljima koje su jezgre društva, Crkve i naroda. Ako je obitelj dobra, poštena onda će nam biti poštena i politika, i narod, i Crkva, i svećenici. Ako je obitelj pokvarena, trula, crvljiva, onda nam je trula i politika, i narod, i Crkva i svećenici“, kazao je mons. Jurišić. Pozvao je vjernika da se utječu zagovoru sv. Leopolda, tog velikog sveca, na putu ka radosti Vječnoga života.


Na kraju misnog slavlja vlč. Jelić se zahvalio svima koji su doprinijeli organizaciji proslave patrona, a u ime župe sliku sv. Leopolda i maglajskog svetišta mons. Jurišiću je uručila Ivana Širić.

Pjevanje je predvodio maglajski župni zbor. Župa Maglaj se za ovu proslavu pripremala kroz devet srijeda te trodnevnicom uoči same proslave 12. svibnja.

Ove godine se navršila i 40. obljetnica od svečanog otvorenja svetišta (1979.) koje je tako postalo prvo otvoreno svetište u hrvatskom narodu posvećeno kapucinu rodom iz Zaljeva hrvatskih svetaca.

www.nedjelja.ba